A'isha al-Ba'uniyya
ʿĀʾishah bint Yusuf al-Bāʿūniyah (aarabeere: عائشة بنت يوسف الباعونية, maayi ko ñalnde sappo e jeegom lewru Dhū al-Qa‘dah, hitaande 922/1517) ko jaagorgal suufiyanke, yimoowo.[1] O jeyaa ko e rewɓe seeɗa e miskineeɓe lislaam e nder yontaaji hakkundeeji, winnduɓe miijooji mum en e binndol,[2] kadi o "ina gasa tawa o winndii golle ɓurɗe heewde e ɗemngal aarabeeɓe ko ɓuri debbo goɗɗo ko adii teeminannde noogas."[3] Won e golle makko ko noon firtaama e ɗemngal Engele e teeminannde 21ɓiire. "E nder makko, doole binndol e Ṣūfi tendencies ɓesngu makko njottii ɗo haaɗi."[4] O jibinaa, o maayi ko to Damas.
Jinsu | debbum |
---|---|
Inditirde | عائشة بنت يُوسُف الباعونية |
Innde | A'isha |
Soomoore | أم عبد الوهَّاب |
Ɗuubi daygo | 1460, 1455 |
Ɗoforde | Damascus |
Date of death | 21 Bowte 1516, 1516 |
Place of death | Damascus |
Ɗemngal | Arabic |
Wolde | Arabic |
Sana'aji | literary, poet, writer |
Diina | Diina Lislaama |
Movement | Sufism |
Ngendam
taƴtoBaaba makko Yūsuf (jibinaa ko Yerusalaam, 805/1402 – maayi ko Damas, 880/1475) ko qadi to Safed, Tiripoli, Alep, e Damas, kadi ko tergal e galle al-Bāʻūnī mawɗo, teskaaɗo e nder teeminannde sappo e joyaɓere ngam mum annduɓe, yimooɓe e julaaɓe.[4] No banndiraaɓe makko 'Ā'ishah jannginiraa ko adii fof ko baaba makko, wondude e terɗe galle goɗɗe, janngude Quraan, hadiis, fiqh, e yimre, e wiyde makko, nde o heɓi duuɓi jeetati, 'Ā'ishah ko hafiza ( o janngiino Quraan e ɓernde).[5]
E nder ɗuum, mawɓe makko suufiyaŋkooɓe ko Jamāl al-Dīn Ismā’īl al-Ḥawwārī (fl. e joofnirde teeminannde jeenayaɓere/sappo e joyaɓere) e lomto makko Muḥyī al-Dīn Yaḥyá al-Urmawī (fl. teeminannde jeenay-sappo/sappo e joyaɓere), mo o joginoo e teddungal mawngal.[6] Ina gasa tawa ko e hitaande 1475, ‘Ā’ishah ƴetti hijjoore feewde Makka. O resi ko Aḥmadu ibnu Muḥammadu Ibnu Nakib al-Ashrāf (maayɗo 909/1503), jeyaaɗo e galle ‘Alid’ mawɗo Damas, teskaaɗo kadi e ganndal maɓɓe ; e hiisa ‘Ā’ishah, Aḥmadu iwdi ɓiɗɗo Muḥammad Faṭimah e jom suudu mum ‘Alī, rewrude e ɓiɗɗo maɓɓe al-Ḥusayn. ‘Ā’ishah e Aḥmad ina njogii ɓiɓɓe ɗiɗo anndaaɓe, ɓiɗɗo gorko, ‘Abdu al-Wahhab (jibinaa e hitaande 897/1489), e ɓiɗɗo debbo, Barak (jibinaa e hitaande 899/1491).[7]