ʿĀʾishah bint Yusuf al-Bāʿūniyah (aarabeere: عائشة بنت يوسف الباعونية, maayi ko ñalnde sappo e jeegom lewru Dhū al-Qa‘dah, hitaande 922/1517) ko jaagorgal suufiyanke, yimoowo.[1] O jeyaa ko e rewɓe seeɗa e miskineeɓe lislaam e nder yontaaji hakkundeeji, winnduɓe miijooji mum en e binndol,[2] kadi o "ina gasa tawa o winndii golle ɓurɗe heewde e ɗemngal aarabeeɓe ko ɓuri debbo goɗɗo ko adii teeminannde noogas."[3] Won e golle makko ko noon firtaama e ɗemngal Engele e teeminannde 21ɓiire. "E nder makko, doole binndol e Ṣūfi tendencies ɓesngu makko njottii ɗo haaɗi."[4] O jibinaa, o maayi ko to Damas.

'A'isha al-Ba'uniyya
ɓii aadama
Jinsudebbum Taƴto
Inditirdeعائشة بنت يُوسُف الباعونية Taƴto
InndeA'isha Taƴto
Soomooreأم عبد الوهَّاب Taƴto
Ɗuubi daygo1460, 1455 Taƴto
ƊofordeDamascus Taƴto
Date of death21 Bowte 1516, 1516 Taƴto
Place of deathDamascus Taƴto
ƊemngalArabic Taƴto
WoldeArabic Taƴto
Sana'ajiliterary, poet, writer Taƴto
DiinaDiina Lislaama Taƴto
MovementSufism Taƴto

Ngendam

taƴto

Baaba makko Yūsuf (jibinaa ko Yerusalaam, 805/1402 – maayi ko Damas, 880/1475) ko qadi to Safed, Tiripoli, Alep, e Damas, kadi ko tergal e galle al-Bāʻūnī mawɗo, teskaaɗo e nder teeminannde sappo e joyaɓere ngam mum annduɓe, yimooɓe e julaaɓe.[4] No banndiraaɓe makko 'Ā'ishah jannginiraa ko adii fof ko baaba makko, wondude e terɗe galle goɗɗe, janngude Quraan, hadiis, fiqh, e yimre, e wiyde makko, nde o heɓi duuɓi jeetati, 'Ā'ishah ko hafiza ( o janngiino Quraan e ɓernde).[5]

E nder ɗuum, mawɓe makko suufiyaŋkooɓe ko Jamāl al-Dīn Ismā’īl al-Ḥawwārī (fl. e joofnirde teeminannde jeenayaɓere/sappo e joyaɓere) e lomto makko Muḥyī al-Dīn Yaḥyá al-Urmawī (fl. teeminannde jeenay-sappo/sappo e joyaɓere), mo o joginoo e teddungal mawngal.[6] Ina gasa tawa ko e hitaande 1475, ‘Ā’ishah ƴetti hijjoore feewde Makka. O resi ko Aḥmadu ibnu Muḥammadu Ibnu Nakib al-Ashrāf (maayɗo 909/1503), jeyaaɗo e galle ‘Alid’ mawɗo Damas, teskaaɗo kadi e ganndal maɓɓe ; e hiisa ‘Ā’ishah, Aḥmadu iwdi ɓiɗɗo Muḥammad Faṭimah e jom suudu mum ‘Alī, rewrude e ɓiɗɗo maɓɓe al-Ḥusayn. ‘Ā’ishah e Aḥmad ina njogii ɓiɓɓe ɗiɗo anndaaɓe, ɓiɗɗo gorko, ‘Abdu al-Wahhab (jibinaa e hitaande 897/1489), e ɓiɗɗo debbo, Barak (jibinaa e hitaande 899/1491).[7]